Kerekesh teatar | Film ‘Marginalci’
3210
page-template-default,page,page-id-3210,page-child,parent-pageid-2311,qode-listing-1.0.1,qode-social-login-1.0,qode-news-1.0,qode-quick-links-1.0,qode-restaurant-1.0,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-title-hidden,qode_grid_1300,footer_responsive_adv,qode-content-sidebar-responsive,qode-theme-ver-12.0.1,qode-theme-bridge,bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-5.4.2,vc_responsive

MARGINALCI

Priča ove komedije počinje jedne proljetne večeri kada Črevo polako tone u san, a traje do podneva sljedećeg dana kada se uzavrele strasti društvene zajednice smiruju do bola…

 

Skupština selskog odbora sela Črevo održava se jednom godišnje, pod vodstvog predsjednika Drageca. Dragec je umišljena krivotvorina političke veličine, preslikavajući i kopirajući lidere vlasti unutar vlastitih skromnih mogućnosti. On je u svakom slučaju i originalna kopija svega i svačega što nam na pladnju. Najčešće laži, nude i obećavaju aktualne vlasti, bivše i sadašnje, a nerijetko i buduće. Pristojan i uzvišeni vokabular današnje vlasti ne govori o kanalizaciji ili odvodnim jarkima kao Dragec, ali sigurano da u svojoj vjerodostojnosti podjednako smrdi. Tajnica i blagajnica Črevo, Đurđa, kasni na skupštinu zbog nabrekle prasice, a saborski zastupnici na sjednice sabora ne kasne, već ne dolaze. Oni ne hrane svinje, već narod svojom posebnošću i uzvišenošću.

 

Često spomenuta kultura, koju nam u svojoj primitivnoj i pomaknutoj, doslovno veličini, donosi Ivek zvani Tarzan, samo je poštapalica u formiranju činjenice buduće suradnje na međunarodnom planu pri susretu predsjedavajućih. Kada Trpimir Oršuš na skupštini progovori: “Nije da i među nama nema cigana…” je istina koja najmanje zaboli same cigane, a u svijesti vladajućih izaziva zgražanje i čuđenje zbog, u narodu ustaljenog tumačenja, riječi “cigan”. Zastupljenost u medijskom prostoru poljoprivrednika, iliti seljaka, znamo kakva je i koliko je važna ministarskim patuljcima koji napredak hrvatskog seljaka vide isključivo putem uvoza “stranog” seljaka. Profesionalno osakaćena tv ekipa NNHTV televizije,  svojom nazovi profesionalnošću, samo doprinosi nevažnosti seljaka.

 

Selo Črevo je malo i marginalno, na granici županije. Črevari, manje-više svi, mentalno pomaknuti žive svoje živote. Bez interesa, cilja i svjetla na kraju tunela. Ravnodušnost i socijalna neosviještenost velikom su asocijacijom same današnjice hrvatskog društva. Koliko smo sposobni, odnosno nesposobni, koliko smo voljni, a ne škrti, koliko bi vladali, a ne bismo bili krivi, ovisi isključivo o imperativu realizacije osobnog interesa.

 

Marginalci nemaju svijest o političkoj bukvalnosti koja proživljava svoj pubertet još od samostalnosti Lijepe naše, već preživljavaju svoje živote uskogrudno, jadno, marginalno. Godine samostalnosti pretaču se iz šupljeg u prazno (HDZ – SDP – HDZ – SDP…), tako da polako postaje monotono slušati basne o prodaji, koncesiji, krađi, utaji, stečaju i sl. Negdje, između redaka, o takvim redateljima vlasti progovara ova skupština, a Črevari kao narod, po inerciji življenja života, funkcioniraju samozatajno i podložno, bez bunta i stava.

 

Marginalci našeg društva, u nekim pokušajima vladavine, nisu od jučer. Oni su naša već tradicionalna postojanost, a što je najžalosnije, s vjerom da su svi svemogući. Govoriti o toj karikaturi društva nepotrebno je s dozom obzirnosti zato Marginalci imaju najozbiljniju namjeru vlastiti društveni marginalni cirkus predočiti gledatelju u cirkus vlasti. Pomisao da su Marginalci naša osovinska vlast, za nekog može biti i uvredljivo, ali uz nužnu opasku, ovo su isto ljudi od krvi i mesa te kao takvi sa svojim mesom čine hranu vladajućima. Sve ostaje unutar zadanih normi. Privatizacija u donošenju odluka, bez nošenja težine istih, isto je kao i pljunuti u vjetar. Mi smo i onako samo svoji na svome i tko nas pita. Male, obične i svakodnevne. Ovo ogledalo primitivizma treba promatrati kao igru, u kojoj su Marginalci miševi, a ne mačke. Bili i ostat će.