04 Jul Naši dečki iz Virovitice
Priča o Kerekesh teatru teško bi bila zamisliva bez „naših dečki iz Virovitice.“
Ne, ne, nisu to „naši dečki“ na koje mislite? Naši s politikom i sudstvom nemaju veze.
Mijo Pavelko, Draško Zidar i Goran Koši glumci su Kazališta Virovitica i akteri većine
komedija Kerekesh teatra.
Uspješna suradnja obitelji Kerekeš s glumcima iz Virovitice, koji zajedno sa njima uveseljavaju
publiku na sceni, traje već više od dva desetljeća. Točnije, od 2005. godine, kada je Ljubomir
Kerekeš angažirao Draška Zidara i Miju Pavelka da glume u njegovoj komediji – „Skupština“.
Nakon svake predstave „Skupštine“ glumci su bili dugotrajnim pljeskom i ovacijama ispraćeni
od strane publike. Srdačan prijem kod publike strašno se dopao Miji i Drašku pa su pustili
korijenje u Varaždinu. Da bi smanjili troškove putovanja, zbog učestalih vožnji na relaciji
Virovitica – Varaždin, odlučili su virovitički tim proširiti za još jednog člana Gorana Košija.
Jedna za drugom, zaredale su se uloge, u danas već kultnim predstavama Kerekesh Teatra:
Ljubaf (2014.), Pokopaj me nježno (2017.), Pod hitno na hitnu (2019.), U zdrav mozak (2023.),
te u predstavama koje više nisu na repertoaru „Debitanti“ (2009.) i „Hoćeš nećeš doktor“ (2016.)
Uz kazališna uprizorenja trojica poznatih Virovitičana zapažene role imali su i u dva snimljena
filma iz produkcije Kerekesh Teatra – „Ufuraj se i pukni“ (2019.) i „Marginalci“(2022.).
Mijo, Draško i Goran provjereni su glumački profesionalci, koji iza sebe imaju na stotine
uloga u raznim dramskim vrstama i umjetničkim izvedbama. Široj hrvatskoj javnosti
prepoznatljivi su kao vrsni komičari. Naši dečki naprosto uživaju igrati u predstavama,
filmovima i TV serijama koje imaju za cilj nasmijati publiku. Kao što su to početkom 20.
stoljeća u Virovitici činili njihovi prethodnici glumeći u šaljivim igrokazima. Postoji
pisani trag da su prvi virovitički glumci, 3. veljače 1900. godine, u gostionici “Grčić”, uz
koncert Tamburaškog društva “Sloga”, odigrali šalu „Sluge muzikanti.“
Od trojice virovitičkih kazališnih zanesenjaka, Mijo Pavelko najsvestraniji je kreativac i
poklonik umjetnosti. Uz glumu Mijo je bio osnivač i dugogodišnji predsjednik Likovnog
kluba “Nikola Trick”, organizator „Mikeške biciklijade“, “Mikeške berbe grožđa”,
“Mikeškog kolinja” , nakladnik „Gradskog vodiča“… Mijo je u mladosti trebao biti
građevinar, ali kako nije smio izostajati s proba u kazalištu, morao se je odlučiti studij ili
gluma. Izabrao je glumu. Nije pogriješio u odabiru. Zapravo ne mogu si zamisliti stasitog
Miju kao građevinara. Isto kao što si ne mogu zamisliti niti našu glumačku legendu
Ljubomira Kerekeša s žutom zaštitnom kacigom na glavi, koji je završio Graditeljsku školu
u Čakovcu. Mijo je profesionalno angažiran u Kazalištu Virovitica od veljače 1981. godine.
Od tada odigrao je stotinjak uloga, te režirao četiri dječje predstave i praizvedbu Dosje
1741 virovitičkog Simeona Milana Nikolića.
Neposredan, šarmantan i otvoren, Mijo je veliki kreativac i zaljubljenik svog najdražeg grada.
Virovitica mu je neiscrpno vrelo za umjetničke projekte, a osmislio ih je sijaset. Svi oni
kreirani su i posvećeni Virovitici, inspirirani kulturnim potrebama grada, s mnogo osjećaja
za tradiciju i virovitički mentalitet.
Draško Zidar treći je građevinac u mojoj današnjoj priči. Zidar, ali samo po svom
prezimenu. Prvi susret s kazališnim daskama Draško je doživio kao jedanaest godišnjak
zahvaljujući ocu Ivanu koji je radio u kazalištu, te starijem bratu Davoru koji je nastupao
okviru amaterske scene. Draško se na prvu zaljubio u blještavilo čarobnog kazališnog svijeta.
Ostao je vjeran dječačkoj ljubavi do dana današnjeg. U njegovoj bogatoj glumačkoj karijeri
izredao se je niz glavnih uloga, više od 150.tak premijernih naslova, oko pet tisuća izlazaka
pred publiku te dvadesetak filmova i serija. Draško iz uloge u ulogu nadmašuje samoga sebe,
emotivno se vežući uz likove koje utjelovljuje na kazališnim daskama ili pred malim ekranima.
Uspješnu glumačku karijeru i privrženost teatru nisu mogle zaobići mnogobrojne nagrade koje
su tijekom uspješne karijere pristizale na njegovu adresu. Opisujući Draška moram spomenuti
i njegovu drugu veliku ljubav. Draško je strastveni sportaš u duši. Nažalost, njegovo tijelo više
ne može pratiti želje duše. Jer da može on bi zasigurno bio najbolji tenisač u Virovitici?
Najmlađi u plejadi virovitičkih glumačkih velikana je Goran Koši. On je pod svjetla kazališnih
reflektora stao prvi put kao srednjoškolac 1994. godine. Prva uloga, koja će kasnije formirati
njegovu slabost prema vrhunskim, vinima, zadesila ga je u vinskom podrumu dvorca grofa
Jankovića u Suhopolju. Igrao je redovnika u Escurialu Michela de Ghelderodea, koju su režirali
Draško Zidar i Igor Golub. Izvrsno odigran lik redovnika u vinskom podrumu trasirao mu je put
da se domogne stalnog angažmana u Kazalištu Virovitica 1997. godine. Od tada je odigrao čitav
niz uloga u predstavama za djecu i u predstavama za večernju publiku. Jedna od najdražih uloga
mu je uloga Maloga u predstavi Dubravka Mihanovića Bijelo u režiji Dražena Ferenčine, koju je s
kolegom Draškom Zidarom snimio i za HTV. Ovom iznimnom komičaru, poput starijih kolega
Miji i Drašku, Virovitica je već odavno glumački premala, pa gostuje i igra diljem cijele lijepe
naše. Ponajviše u predstavama Kerekesh teatra, s kojim je prošao Hrvatsku uzduž i poprijeko.
Mijo Pavelko, Draško Zidar i Goran Koši sjajni su glumci, dobri ljudi i najbolji
ambasadori virovitičke kazališne tradicije i Kazališta Virovitica. Respect!
Piše: Marijan Hižak