07 Dec Dobrohotni gradski anđeo

   Vjerovanje u anđele seže u daleku prošlost. Još od drevnih vremena oni su igrali bitnu
ulogu u religioznim vjerovanjima ljudi. Anđeli su među nama, oko nas, blizu nas, svugdje.
U Varaždinu, u gradu u kojem anđeli imaju svoj Muzej, živi jedan punašni, dobrohotan
anđeo koji se često pojavljuje u vidljivome, ljudskom liku. Zove se Krunoslav Čolo. Teško
da će te ga uspjeti pronaći po svjetovnom imenu i prezimenu. On ima cijeli niz različitih
imena. Djeca ga zovu Djed Mraz i Sv. Nikola, odrasli Sv. Martin, turisti Gradski notar,
ljubitelji lijepog pisanja Majstor kaligrafije. Nabrojio sam samo neka od mnogobrojnih
imena i životnih uloga Krunoslava Čole, koje on već tridesetak godina briljantno utjelovljuje.

Ako ga slučajno susretnete u gradu, lako ćete ga prepoznati. Ovaj simpatični 67. godišnjak i
dobri duh grada Varaždina, izgledom će vas podsjetiti na Obelixa, što ga nimalo ne prijeći da
bude nježni Djed Mraz, brižan Sv. Nikola, vinski prosvjetitelj Sv. Martin, blagoglagoljiv
Gradski Notar. Ako ga pak želite osobno upoznati ovih dana ćete ga moći sresti u njegovom
čarobnom domu Djeda Mraza koji se nalazi u dvorištu palače Sermage. Ne možete pogriješiti.
Njegova kuća uređena je s preko tisuću različitih dječjih igračaka, božićnih ukrasa, dekoracija
i žaruljica. Središnjim dijelom gostinske sobe, u kojoj će vas osobno primiti, dominira plava
fotelja na kojoj zna zadrijemati, bogato ukrašen bor, te kamin koji će vam zagrijati srce. Tu je
i stol na kojem mališani u miru mogu napisati pismo sa željama, a na samom ulazu u kuću
nalazi se foto-kutak s borovima ukrašenim žaruljicama, velike sanjke Djeda Mraza i poštanski
sandučić u koji se ubacuju pisma.

Čolo je rođeni Varaždinac. Osnovnu školu polazio je u gradskom predgrađu Biškupec.
Srednjoškolsko obrazovanje nastavio je u Rudarskoj školi kako bi ostvario dječački san, da
postane naftaš koji će jednog dana imati svoja naftna polja. Međutim, snovi su mu se raspršili
poput sapunice jer je Rudarska škola ukinula taj smjer pa je na kraju postao strojarski tehničar.
U struci nikada nije radio, ali srednju školu pamti s veseljem jer je najveći dio njegovih talenata
razotkriven baš u njoj. Čolo obožava knjige. Čitajući knjige, zaljubio se je u kaligrafiju.
U magičan svijet umjetnosti lijepog pisanja rukom uputio ga je varaždinski likovni pedagog i
slikar Đuro Mihinjač. Potencijal umijeća lijepog pisanja prvi je iskoristio njegov otac, poznati
varaždinski uzgajivač papiga, koji ga je angažirao na pisanju različitih diploma za potrebe
Udruge za uzgoj i zaštitu ptica.

Čolo, duhovit, komunikativan i pun samopouzdanja u mladenačkim danima bio je sušta
suprotnost. Tih i samozatajan dečkić. Preobrazba u gradskog šarmera desila se nakon
upisa u Pedagošku akademiju u Čakovcu. Međimurj(k)e se je pokazalo vrlo poticajnom
sredinom za razbijanje njegove sramežljivosti, s obzirom na to da su od upisanih 60
polaznika Akademije, 54 njih bile žene. Čolo je, kao jedan od šestorice sretnika, postao
tražena roba među studenticama. Porasla su mu krila, a dotadašnje krhko samopouzdanje
netragom je nestalo. Nakon završetka Pedagoške akademije zapošljava se u OŠ Sračinec,
gdje godinu dana radi kao nastavnik tehničkog odgoja.

Za potpuno razotkrivanje pritajenih zabavljačkih sklonosti Krunoslava Čole najzaslužnija
je supruga Nela. Nela je radila kao teta u gradskom vrtiću. U nemogućnosti pronalaska
Djeda Mraza, krajem 1988. godine, Neline kolegice iz vrtića procjenjuju da bi njezin suprug,
zbog punašnog stasa i ugodnog glasa, mogao biti dobar Djed Mraz. Svoju prvu ulogu Čolo
danas pamti tek po kostimukojeg su mu ženine kolegice sašile od partijske zastave. Veliki
iskorak prema magičnom svijetu igre i zabave Čolo radi početkom 90.tih kao suradnik Ekos
collegea. U njemu vodi likovnu grupu, te aktivno djeluje u sekciji koja okuplja srednjovjekovne
vitezove. S „vitezovima“ postaje nezaobilazan dio Varaždinskih povijesnih svečanosti,1996.
godine, iskazujući pedagoške vrline i sklonost prema kostimiranju.

Afirmiran kao vrsni komunikator, glumac i zabavljač Čolo vrlo brzo proširuje horizonte svog
djelovanja. Između mnogobrojnih uloga koje mu se nude postaje meštar događanja u čast
Svetog Martina. S martinjskim ceremonijama upoznao ga je pokojni varaždinski glumac Milan
Remar, koji je napisao regule, a dojmljivu odoru Biškupa sašila mu je supruga. Nakon trideset
i više godina krštenja mošta Čolo je dio probrane ekipe najpoznatijih hrvatskih majstora za
krštenje. Široj javnosti Čolo je najprepoznatljiviji po ulozi varaždinskoga Gradskog notara, za
koju je dobio turističkog „Oscara“ (nagradu HTZ-a za “Animator godine 2019. godine”).

Ulogu Notara osmislio je zahvaljujući gostovanju s malim vitezovima „Ekos Collegea“ u
austrijskom gradiću Güssingu. Tamo je upoznao čovjeka koji je odjeven u staru franjevačku
odoru ispisivao priznanja svim sudionicima lokalnog festivala. Po dolasku kući Čolo odlazi u
Državni arhiv, gdje pronalazi prastare zanimljive dokumente poput; Kukuljevićevih „otpusti
grijeha“ iz Rima, „svjedodžbe o siromaštvu“, „licence o vađenju zlata“, čije preslike afirmira i
prezentira kao Gradski notar javnosti na manifestacijama „Jesen u Varaždinu“, „Varaždinu s
ljubavlju“ i „Cehovski dani“. Objedinjavanjem spomenutih manifestacija u festival uličnih
šetača „Špancirfest“ Čolo se zahvaljujući ulozi Gradskog notara prometnuo u zaštitni znak
grada, a njegova kućica u najposjećeniju.

POGLEDAJTE VIDEO I POSJETITE VARAŽDINSKI ADVENT

Krunoslav Čolo je stvarni lik anđeoskih manira, osoba koju bi svatko poželio za krsnog kuma,
žiranta ili suradnika. Kerekesh teatar dijeli zadovoljstvo što već dugi niz godina uspješno
surađuje s njim, ne pomišljajući da uđe u područje njegovog djelovanja. Jer on je tu zakon.

Naklon do poda !

Piše: Marijan Hižak