26 Oct FENOMEN I FENOMENALNI DIMNJAČAR
U trideset i dvije godine izvođenja kultne predstave Kerekesh teatra -„Dimnjačar“, dimnjačar
Štijef pao je s bicikla čak 1350 puta. Zadnji puta se to desilo početkom rujna ove godine, na
festivalu monodrame „inBox“ u Travniku. Štijefov posljednji pad kod publike popraćen je isto
kao i tijekom prve izvedbe, daleke 1992. godine u klubu „Europa media“, gromoglasnim
pljeskom, a ovaj puta uz to i prestižnom nagradom publike za najbolju predstavu festivala.
Već tri desetljeća zaredom, otprilike četrdesetak puta godišnje, glumačka ikona Ljubomir
Kerekeš s velikim uspjehom utjelovljuje lik dimnjačara Štijefa u najizvođenijoj i
najdugovječnijoj hrvatskoj predstavi– „Dimnjačar“. Portret duhovitog dimnjačara Štijefa,
koji voli malo popiti, nastao je u spisateljskoj radionici varaždinskog novinara i književnika
Mirka Keleka – Črknje. Tijekom dugogodišnjeg izvođenja ove hit predstave Kerekesh teatra,
velik dio teksta Kelekovih dimnjačarskih priča i zgoda, šaljiv i provokativan Ljubomir Kerekeš
promijenio je i prilagodio predstavi i aktualnom vremenu. Za razliku od teksta i vrste bicikla,
lik dimnjačara Štijefa se svih ovih godina nije mijenjao. On je od prve izvedbe zadržao
dobrohotnost malog i jednostavnog čovjeka koji se u svom pripovijedanju doživljaja s posla,
uz izravan, simpatičan životni humor, dotiče lokalnih trauma i osoba iz javpošćđž
U proteklih trideset i jednu godinu izvođenja ove legendarne i najdugovječnije hrvatske
monodrame vezano je mnoštvo anegdota. Zbog sjajne glume Ljubomira Kerekeša, velik
broj gledatelja duboko je uvjeren da je glumac došao na predstavu pod utjecajem alkohola.
I sam sam bio svjedok jednog takvog slučaja. Županijski nogometni savez Varaždin krajem
90-tih godina organizirao je Božićni domjenak za predstavnike nogometnih klubova u
restoranu „Graničar“. Kako domjenak ne bio samo suhoparno druženje, rukovodstvo saveza
je za goste pripremilo iznenađenje. S glumcem Ljubomirom Kerekešom dogovoreno je da za
goste izvede predstavu „Dimnjačar“. Za dogovor o predstavi znali su samo predsjednik
i tajnik saveza.
U spomenutom restoranu okupilo se nekih dvjestotinjak predstavnika nogometnih klubova.
Buku i žamor prisutnih u jednom trenutku nadglasala je galama dimnjačara Štijefa. Svi
prisutni bili su osupnuti njegovim dolaskom, jer osim što je bio prljav od čađe, izgledao je
kao da je pijan, vukavši stari bicikl za sobom. U jednom trenutku predstavnik nogometnog
kluba „Polet“ iz Cestice izgubio je živce i krenuo prema dimnjačaru Štijefu uz povik:
„Pijandura dimnjačarska, ako smjesta ne napustiš restoran ja ću te izbaciti kroz prozor!“
Nastao je muk. Niti Kerekešu nije bilo svejedno. Situaciju (i glumca) spasio je predsjednik
nogometnog saveza, na brzinu objasnivši gostima da se radi o kazališnoj predstavi. Smijeh i
urnebesni pljesak preplavili su cijelu dvoranu.
Sljedeća, meni osobno najdraža anegdota koja se veže uz predstavu „Dimnjačar“, je
simpatična priča koja se desila u kantini varaždinskog komunalnog poduzeća „Varkom“
početkom 90-tih. Nekad je u sklopu tog poduzeća djelovala radna jedinica – Dimnjačarska
služba, na čijem čelu je bio dobričina, ali i čovjek koji si je volio popiti, izvjesni gospodin
Vogrinčić. U znak zahvale što su mu poklonili dimnjačarsku uniformu i kefu, Ljubomir
Kerekeš odlučio je počastiti varaždinske dimnjačare besplatnom predstavom. Dogovoreno
je da se predstava održi pod kraj radnog vremena. Okupilo se nekih dvadesetak dimnjačara,
koji su, poput glumca Kerekeša, svi bili u radnim odijelima. Dimnjačari su uživali u predstavi
svog glumačkog kolege. U jednom momentu, u zamračenu kantinu gdje se održavala predstava,
ušao je vidno alkoholiziran njihov šef gospodin Vogrinčić. Sjeo je na prvi slobodan stolac i
slušao pripovijedanje dimnjačara Štijefa. Bio je uvjeren da njegova radna jedinica ima Zbor
radnika. Sluša ga on tako, sluša dimnjačara Štijefa, da bi u jednom trenutku planuo
skočivši sa stolca:
„ Ma ti posrani dimnjačar, ti buš nama govoril protiv direktora Cikača. Ovo ti je zadnje,
sutra letiš iz firme.“
Slijedio je urnebesni smijeh dimnjačara, ali se gospodin Vogrinčić nije dao smesti:
„Odmah prekinite Zbor radnika, ja neću više slušati ove gluposti…“
Nažalost prisutnih, predstava je prekinuta. Ljubomir Kerekeš morao je skinuti kapu i
osobno objasniti šefu da je to samo predstava, da on nije dimnjačar već glumac.
Bogatstvo komedije kao žanra drame gradi se kroz pojedince velikog srca.
Budite i vi pojedinac velikog srca – uključite se u kampanju.
Piše: Marijan Hižak
Donirajte za izgradnju Kulturnog centra u Varaždinu.