19 Apr GET UP STAND UP FESTIVAL
Nekad, kad nas je nešto smetalo a to smo htjeli javno obznaniti, „pismo čitalaca“ u
novinama bilo je jedino rješenje da naša kritika ili problem dospije do širokog kruga
javnosti. Danas, u eri interneta, više ne ovisimo o subjektivnoj prosudbi urednika
da li će pismo biti objavljeno ili ne. Utjecaj društvenih medija omogućio nam je da
glasovi nezadovoljnika budu svakodnevni, objavljeni i dostupni. Do te mjere, da vam
se čitanje komentara smuči. I da je sve istinito što piše, previše je.
Ako ste, poput mene, došli do faze da vam je dosta društvenih mreža i komentara,
preporučam vam da što prije posjetite nastup nekog od hrvatskih stand up komičara.
Tamo ćete imati priliku čuti sve ono što vi mislite o svemu, na puno ljepši i suptilniji
način od komentara na društvenim mrežama i sa puno smijeha.
Stand up je popularna forma komedije, u kojoj samostalni izvođač stoji na pozornici i
izvodi humoristične i satirične monologe izazivajući reakciju i komunikaciju s
publikom. Stand up komičar u ulozi zabavljača prvenstveno ima namjeru zabaviti i
nasmijati publiku, ali i dati komentar na društvo, uputiti kritiku i educirati. Nastup
stand up komičara najvećim dijelom se sastoji od monologa, kojeg čini niz smiješnih
priča, aktualnih društvenih komentara, komičnih podbadanja ili cijelog seta
pripremljenih šala. Jedan od razloga zašto ljudi obožavaju stand-up komediju je taj što
je pristupačna i iskrena. Tipično za stand up komediju je prisutna stalna komunikacija
između komičara i publike. Iako se iz mog objašnjenja možda to ne razaznaje stand up
je vrlo zahtjevna forma jer komičar mora izazvati smijeh svakih dvadesetak sekundi.
Stand up nije nimalo jednostavna forma, ona je zapravo brutalna. Brutalna u pogledu
da si prepušten sam sebi na pozornici, bez mogućnosti ispravljanja, uz publiku koja
nema milosti. Ona se smije ili ne smije. Ljudi ti se neće smijati i ne ćete više poštivati
zbog toga što si im poznata faca iz medija ili zato što si glumac sa završenom
Akademijom. U stand up-u ili jesi ili nisi.
Stand-up sam po sebi nema formu, ono je što napraviš od njega. Možeš biti političan
komičar, apstraktan komičar, apolitičan komičar. Jedino što je bitno je da se ljudi smiju.
Stand up komičari nemaju ulogu zabaviti premijera, župana, gradonačelnika i političare
već nasmijati publiku na račun njihovih slabosti. Da bi razumjeli stand up komediju, ne
smijemo zanemariti važnost publike i njene reakcije. Smijeh gledatelja presudan je u
svakom nastupu stand up komičara. Da bi bio aktualan, komičar se mora stalno
prilagođavati zahtjevima publike pred kojom i za koju nastupa. Važno je istaknuti kako
jedini cilj komičara nije samo nasmijati, već njegov nastup mora imati za cilj kritiku
određenih društvenih pojava, autoriteta te naposlijetku emocionalno rasterećenje.
Izvedbe poput današnjih stand up komedija imaju svoje korijene još u antičkom dobu.
U antičko doba postojao je mim, kratki igrokaz po formi vrlo sličan današnjem stand upu.
Mim je u sebi sadržavao urnebesnu komediju, lakrdijaštvo, pjevano-plesne nastupe, šale,
akrobacije i mađioničarske trikove. U srednjem vijeku sličnost s današnjim stand up
komičarima pronalazimo u lakrdijašima ili histrionima. U Francuskoj su ih zvali žongleri,
u Njemačkoj špilmani, u Engleskoj minstreli. Svima njima cilj je bio zabaviti gledatelje
okupljene na trgu, na gozbama ili dvorovima kraljeva, grofova i crkvenih velikodostojnika.
Svi srednjevjekovni komedijaši koristili su humor kako bi kritički komentirali aktualne
teme u društvu s ciljem da rasterete i razvesele publiku od svakodnevnih briga. Osim
lakrdijaša u srednjem vijeku postojala je još jedna vrsta komedijaša koji se mogu
usporediti sa današnjim stand up komičarima, a to su dvorske lude. One imaju zapravo
najviše sličnosti s današnjim stand up komičarima jer su poput njih smjele, pod krinkom
humora, reći vladaru istinu a da za to ne budu kažnjene.
Počeci modernog stand up žanra komedije smještaju se u 19. stoljeće, da bi se već u 20.
stoljeću ista potvrdila kao dio popularne kulture. Stand up kao novi fenomen zabave
razvio se je najprije u Sjedinjenim Američkim Državama na temeljima komičnih
predavanja koja je u 19. stoljeću držao književnik Mark Twain, obilazeći različite gradove
i mjesta. Začetnik suvremenog oblika stand-upa bio je Frank Fay koji se 30-ih i 40-ih
godina prošlog stoljeća proslavio svojim duhovitim monolozima o obiteljskim i bračnim
odnosima. U Europi se stand up komedija pojavila prvo u Velikoj Britaniji, a odakle se je
širila diljem Europe.
Iako se sam naziv stand up u Hrvatskoj učestalo pojavljuje tek tijekom posljednjeg
desetljeća, nije riječ o nepoznatom žanru za građane Hrvatske. Taj žanr njegovalo je, pod
imenom varijetea i kabarea, primjerice, Kerempuhovo vedro kazalište, a sličnim su se
izričajem bavili, Nela Eržišnik kao Marica Hrdalo odnosno Baba Ikača, Željko Pervan u
svojoj Večernjoj školi, ili Ljubomir Kerekeš sa svojim legendarnim Dimnjačarom.
Korištenje naziva stand-up komedija u Hrvatskoj započela je 2004. kada su glumački par
Slavica Knežević i Marko Torjanac u Zagrebu na nasukanoj splavi Papillon pokraj Save,
održali radionicu za komičare. Godine 2005. u nekadašnjem je zagrebačkom kinu Studio
osnovan današnji Studio smijeha, prvi hrvatski i regionalni stand up comedy club,
koji vodi Marina Orsag.
Iz tog stand up dvorišta proizašao je velik broj vrhunskih hrvatskih stand up komičara od
kojih će te neke uskoro moći vidjeti na „Get up Stand up festivalu“ koji će se održati u
Varaždinu od 20. do 23. lipnja 2024. godine.
Nastupaju: Ivan Šarić, Vlatko Štampar, Devedesete (Aleksandar Curać Šarić, Saša Turković,
Goran Vugrinec) Sex periment ( Goran Vinčić, Tin Sedlar, Marko Dejanović, Hrvoje Krmelić
i Admir Šećkanović.)
Svesrdno preporučam pogledati.
Piše: Marijan Hižak