21 Dec Komedija je njegova religija

   Život nosi svoje od samih početaka. Janu Kerekešu bilo je suđeno da postane glumac. Je
li glumac postao zbog talenta ili tate, glumačke veličine?  Jan je postao glumac zahvaljujući
okruženju u kojem je rastao. Isto kao što je u drugom okruženju mogao ispasti vrsni bravar,
električar, IT stručnjak, liječnik ili fizioterapeut. Pojam talenta krhak je i nesiguran. Pojavi
se i brzo nestane ako ga se ne oplemeni svakodnevnim radom i učenjem. Zahvaljujući
obiteljskom ozračju, od malih nogu Jan je bio usmjeren prema kulturi, glumi, muzici i
knjigama. Kazalište mu je bilo drugi dom od malena.

S nepune tri godine gledao je sjajnu dječju predstavu varaždinskog HNK-a “Ribar Palunko
i njegova žena”, i od tada je kazalište stalno bilo prisutno u njegovoj igri. Sam se upisivao
u dramske grupe tijekom školovanja, recitirao je na festivalima. Iz balkona se je moglo
vidjeti da uživa na pozornici. Gluma mu se postepeno uvukla pod kožu pa je flert s
glumačkim pozivom započeo već u osnovnoj školi. Prva uloga mu je bila „kanta za smeće“.
Za tu rolu sam si je izradio kostim. Baka mu je dala neki stari karton koji je potom s
prijateljima na likovnom izrezao, obojio i uredio. Nije bio glavna uloga, ali se ponosni tata
Ljubo još danas sjeća teksta koji je sin izgovorio:

„Ja sam kanta za smeće, mene nitko neće. U mene se svašta trpa, stari papir, stara krpa.“

U dobi od dvanaest godina Jan je počeo pisati stihove na kajkavskom, predstavljao je školu
na Smotri dječjeg kajkavskog pjesništva u Zelini, a za neke pjesme osvojio je nagradu publike.
U prvom razredu Gimnazije uključio se u dramsku družinu Theatron. Kao član Theatrona
2005. godine, osvojio je drugo mjesto na međunarodnom Global Education Festivalu u
talijanskom San Remu za autorski dramski rad „Vremena puna tišine“. Tekst i prijevod na
engleski, režiju, scenografiju i glavnu mušku ulogu osmislio je sam. Iako je naginjao glumi,
Jan je u mladenačkim danima bio svestran. Zanimala ga je glazba, bavio se raznim
sportovima i u svemu je bio uspješan.

Pred maturu,  prelomio je da će ići studirati glumu, iako ga je brižna mama Jasenka
nagovorila da za svaki slučaj ide na prijemni na Politologiju. Hvala bogu da nije upisao
politologiju jer ne mogu si zamisliti kako bi se, emotivac i nadobudni poštenjak Jan, snašao
u Saboru u društvu šopanih, tustih  šarana u tamnim odijelima i šarenim kravatama. Bez
problema prošao je prijemni na Akademiji dramske umjetnosti. Kasnije je bio jedan od
njezinih boljih polaznika. Za kolektivni kazališni projekt “Kako sam se spotaknul”, dobio je
posebnu Rektorovu nagradu. Diplomirao je u lipnju, 2011. godine. Dobro odgojen i naočit,
uvijek vedar i nasmijan, temeljit u poslu, s vrlo širokim obrazovanjem i načitanošću, nikada
nije imao problema s pronalaskom posla. Već kao student glumio je u predstavama raznih
zagrebačkih kazališta: Histrionima, Žaru ptica, ZKM-u, Ludens teatru, HNK-u. Godine 2013.
Jan se vraća u rodni Varaždin i zapošljava u HNK-u. Dolazak kući dodatno ga osnažuje te
glumački procvjeta. Niže briljantne uloge iz predstave u predstavu – Tri kavaljera frajle
Melanije, Glorija, Svoga tela gospodar, Škrtac, Balade Petrice Kerempuha, Gospon Lovac,
Bogi Ivač znova. Varaždinska probirljiva  publika ga je obožavala.

Ali emotivac Jan nije bio sretan u HNK-u. Njegova glumačka strast gušila se u intrigama i
neredu koji je u to vrijeme vladao HNK-em u Varaždinu. Godine 2019. ljubitelje teatra
iznenadila je vijest da je Jan napustio sigurnu kazališnu luku i isplovio u nemirno more
nezavisnog putujućeg teatra. U odluci ga je prva podržala sestra Ema. Imao je petlju, svjesno
žrtvujući karijeru za smijeh. Nije pogriješio. Za ovo kratko vrijeme, već je toliko puta svoje
lice pokazao u komediji pa ga više nitko drugačije niti ne prihvaća. Komedija je njegova
religija. Zbog nje ponekad kleči i raspiruje zločeste duhove. Janovo preuzimanje uloge
najagilnijeg glumca i umjetničkog voditelja donijelo je veliki iskorak u profiliranju Kerekesh
teatra diljem Hrvatske. Nije mu bilo lagano, trebalo je zaraditi plaću za šestoricu djelatnika
Kerekesh teatra. Tek što se je uspio othrvati povremenim organizacijskim olujama, prolazeći
između političkih i kazališnih Scila i Haribdi, naletio je na debeli zid, čvrst kao stijena, aždaje
zvane Korona virus. Istinski potencijal Jana Kerekeša prepoznaje se u krizi. Sjajni mladi
glumac preko noći pretvara se u vrsnog organizatora i lucidnog poduzetnika.

Kerekesh teatar se za vrijeme pandemije okreće digitalnom poslovanju i društvenim mrežama
koje se koriste kao besplatni marketinški alat. Online trgovina Kerekesh shop pokazuje se kao
pun pogodak. Jan je multipraktik.  Poduzetnik koji se izjašnjava kao glumac, a u duši je
glazbenik. I to ne bilo kakav.  Jan je pjevač i autor tekstova kultnog metal benda Cold snap,
koji je prošle godine mega koncertom na Špancirfestu obilježio dvadesetu godišnjicu
djelovanja. Svirka s bendom predstavlja Janu svojevrsnu „kuću za odmor“, bijeg od kazališnih
obaveza, gdje svu negativnu energiju pretače u pjesme i tekstove.

Jan spada u red najpopularnijih hrvatskih komičara. Uspješan je i popularan. Ima svoje
kazalište i svoju publiku, ali dobro zna da ključeve njegovog uspjeha i uzleta Kerekesh teatra
drži obitelj, supruga Vika, kćerkica Una, roditelji i sestra.

Bez njih ne bi bio sretan i ispunjen čovjek.

Piše: Marijan Hižak