28 Sep KUC KUC U ZDRAV MOZAK

    Za većinu normalnih luđaka jesen znači povratak u stvarnost. Povratak na posao,
početak škole i prometne gužve. Ali ne trebate očajavati. Prijelaz iz jednog u drugo
godišnje doba preboljet ćete lakše posjetom kazalištu, a najlakše dolaskom na najnoviju
komediju Kerekesh Teatra – “U zdrav mozak”

To je komedija za koju bi valjalo izmisliti nove opisne pridjeve– smiješan i žalostan,
zbunjen i zabavan, nestašan i vrtoglav – sve to pa i mnogo više. Scenografija predstave
je jednostavna. Velika prostorija popločena otužnim, starim i oronulim keramičkim
pločicama upućuje na nešto što se teško može zvati bolnicom, podsjeća više na obavezan
smještaj za ljude koji su skrenuli s puta. Šest pacijenata Neuropsihijatrijske bolnice u
Banskim dvorima, u ovoj duhovitoj komediji, u kojoj je teško pronaći glavu i rep, žive
svoj poremećeni život. Kako predstava odmiče, atraktivni kaos života na Odjelu
neuropsihijatrije poprima fantastične i zadivljujuće oblike i razmjere u kojem glumci u
ulozi pacijenata navlače osebujne i još neviđene načine izražavanja, ali, ukratko, oni
nemaju više svoju pravu misao, svoj nagon koji djeluje iznutra, iz sebe samog. Oni samo
još, u svoj svojoj šarolikosti, plutaju po izvanjski prisilnim nužnostima i zakonima kolapsa.

Neobična komunikacija i tematska nepovezanost u nekim trenucima zaoštrava odnose
među pacijentima. Na iznenađenje publike, u takvim trenucima bolestan um smiruje
tenzije. Uživajući u duhovitim dijalozima u raskoši ludila, gledatelju ne preostaje ništa
drugo nego da se zapita gdje je nestao čovjek. S jedne strane vrlo razuman, s druge već
posve lud, uhvaćen u neku ideološku, pravnu, sektašku, vjersku inačicu čovjekove
potrebe za izrazom.

Glumci u predstavi su sjajni. Briljantno su uprizorili svoje uloge pacijenata, što je
dugotrajnim pljeskom nagradila publika na svim dosadašnjim izvedbama. Ulogu Evice,
teško poremećene medicinske sestre odigrala je Mirna Medaković Stepinac, Adolfa,
katastrofalnu kopiju Hitlera, Goran Koši, Hrvoslava, nervoznog revolveraša s Divljeg
zapada, Jan Kerekeš, Štefeka, izdanka umjetne pedofilije, Draško Zidar te Harija,
mirotvorca iz pokreta Hari Kriška, Darko Janeš. Veselom družinom pacijenata sa
zatvorenog odjela Neuropsihijatrijske bolnice u Banskim dvorima uspješno rukovodi
Pišta, poremećeni koordinator i prezenter ljudske gluposti u ulozi Ljubomira Kerekeša

Bilo bi nepravedno ne spomenuti i ostale članove brojnog Kerekesh tima koji su dali
velik doprinos da predstava uspije. Prije svega naratore Mariju Krpan i Zorana Šprajca
te tehničku ekipu predvođenu Dariom Horvatom i Izakom Meštrićem.

Evidentno je da je ludilo koje hara Hrvatskom od 1941. i traje sve do danas nadahnulo
autora teksta, režisera i jednog od glumaca ove predstave, Ljubomira Kerekeša. Bit će mu
lakše kad pročita ovu divnu misao talijanskog matematičara, fizičara, izumitelja i astronoma
Galileo Galilea:

„Što duže živim, to sam uvjereniji da ostale planete koriste Zemlju kao ludnicu“.

Piše: Marijan Hižak