09 May NEZAVISNA KAZALIŠNA SCENA
Nezavisna kazališna scena u Hrvatskoj vrlo je dinamična. To me ne čudi, obzirom da je
trenutno u Očevidniku kazališta Ministarstva kulture registrirano čak 155 nezavisnih
kazališta, ili bolje rečeno, glumačkih družina koje djeluju samostalno i koje su u
Ministarstvu kulture registrirane kao umjetničke organizacije. Samo u Varaždinu ih
djeluje četvero: Gllugl, Favele, Kerekesh Teatar i Kazalište Peripetija.
Velik broj nezavisnih kazališta ukazuje da u Hrvatskoj imamo puno mladih, nedovoljno
iskorištenih glumaca koji, u nemogućnosti pronalaska stalnog angažmana, pokušavaju
udruživanjem stvoriti legalni okvir za prodaju vlastitih projekata. Upasti u stalni
angažman nekog profesionalnog kazališta danas je nemoguća misija, a do serija,
sinkronizacija, sapunica i reklama uspijevaju se probiti samo malobrojni. Moj prijatelj
Darko na to bi rekao: čuj stari, treba nahraniti sva ta gladna usta, prodat sve te
predstave koje niču kao agencije za uvoz stranih radnika.
Da bi opstao na tržištu moraš igrati predstave u svakom kutku Hrvatske. Teško je danas
biti nezavisno i samoodrživo kazalište. Ako nisi na proračunu ili dotaciji nastajanje
predstave ti se pretvara u izazov u kojem trebaš pomiriti financijsku neizvjesnost i
glumačku strast. Pri tom, većina nezavisnih kazališta nemaju vlastiti prostor i dvoranu pa
su ih prisiljena unajmljivati kako bi mogla pripremati i izvoditi predstave.
Samoodrživost nezavisnih kazališta osigurava se prodajom predstava na slobodnom
tržištu. Od ulaznica se pokrivaju troškovi produkcije i honorari izvođača. Nezavisne
glumačke družine ne mogu si dozvoliti luksuz pogreške u odabiru predstave. Za razliku od
institucionalnih kazališta koja svoje promašaje mogu preživjeti, nezavisna kazališta greške
u odabiru teksta ili žanra koštaju života. Što nije slučaj u velikom kazalištu. Kad si na
sigurnom proračunu od četiri, pet premijernih predstava možeš si dopustiti da jedna ili
dvije ne drže vodu. Da bi bio tražen nije dovoljno samo napraviti zanimljivu i gledanu
predstavu. Nju treba dobro oglasiti i promovirati. U tom dijelu posla mnogi glumci zapinju,
jer oni su prije svega umjetnici, bez prepoznavanja značaja marketinga i društvenih mreža
u prodaji predstava. A povrat ulaganja u novu predstavu može se nadoknaditi isključivo
višekratnim repriznim izvedbama predstave. Svaka prodana karta, svako novo gostovanje
nezavisnom kazalištu donosi sigurnost u daljnjem radu.
Svjedoci smo dvaju temeljnih problema na nezavisnoj kazališnoj sceni, a to su prije svega
financijski i programski problem. Nezavisna scena za svoje projekte, za razliku od
institucionalnih kazališta, dobiva premalo novaca. Sufinanciranje nezavisnih kazališta
bezobrazno je nisko, kako od strane države tako i od strane lokalne samouprave. Sudbinu
nezavisne kazališne scene dijeli i Kerekesh Teatar. Iako financije ne sprječavaju njegov
umjetnički napredak, činjenica je da se perjanica hrvatske nezavisne kazališne scene
uspijeva teško probiti do proračunskih sredstava. Često se kao ključni čimbenik pri
dobivanju sredstava pokazuje politika. Ona i nadalje preferira velika kazališta. Nimalo
ne dvojim da su institucionalna kazališta neophodna kulturna središta koja treba
financirati iz proračunskih sredstava, ali uz njih bi puno više trebalo poticati djelovanje
nezavisnih kazališta.
Zahvaljujući aktivnošću i širokoj paleti projekata hrvatska nezavisna kazališna scena
doživjela je punu afirmaciju, kod jedino mjerodavnog kritičara – publike. Nezavisna
kazališna scena nasušno je potrebna jer privlači pozornost publike spojem raznih
umjetničkih stilova, koji na zanimljiv, ponekad smiješan i satiričan način, prikazuju
trenutnu sliku društva i obrađuju marginalizirane teme od kojih velika kazališta bježe
kao vrag od tamjana. Ona je slobodnija, drugačija, mobilnija i pristupačnija širom krugu
ljudi za razliku od institucionalnih kazališta.
Nezavisnoj kazališnoj sceni za puni procvat ne treba puno. Kvalitetnije vrednovanje značaja
uz adekvatan financijski poticaj, temeljen na rezultatima. Tako malo, a tako puno !
Piše: Marijan Hižak